Iako živimo u 21. vijeku, punom raznolikosti i razumijevanja, ipak nije rijetka pojava da neka grupa ljudi naiđe na osuđivanje i diskriminisanje, samo zbog njihovog seksualnog opredeljenja. Tačnije, tu pojavu možemo označiti kao veoma čestu na našim prostorima. Danas, mnogi pripadnici LGBT populacije traže pomoć psihologa ili prihoterapeuta u procesu coming outa.
Prvi put je upotrijebljen termin coming out 1869. godine, upotrijebio ga je njemački pravnik i novinar, zaštite prava i interesa manjina, Karl Genrih Ulrihs.
Coming out (Kaming aut), skraćeno od coming out of the closet opisuje dobrovoljno objavljivanje sopstvene seksualne orijentacije ili rodnog identiteta. Najčešće se odnosi na pripadnike LGBT populacije, biseksualne, transrodne i transeksualne osobe.
Biti „out“ znači ne kriti svoju seksualnu orijentaciju ili polno/rodni identitet. Outovanje je proces otkrivanja seksualne orijentacije ili polno/rodnog identiteta. Dok biti in the closet znači skrivati svoju seksualnu orijentaciju ili polno/rodi identitet.
Coming out je obično spor i postepen process, koji često zahtijeva tuđu pomoć kako bismo lakše priznali i sebi i drugima, a potom naučili kako se nositi sa reakcijama okoline. Osoba se obično najpre outuje prijateljima i prijateljicama ili članovima porodice u koje ima najviše poverenja, a tek kasnije i drugima.Studije su dokazale da ćemo se prije outovati osobama kod kojih smo sigurni da ćemo naići na prihvatanje i odobravanje.
Proces coming outa se često nikada ne završava, jer osoba stalno mora da donosi odluke o tome da li će se outovati novim osobama koje upoznaje.
Proces coming outa se započinje outovanjem sebi, kada osoba po prvi put sebi priznaje da je gej, lezbejka, biseksualna, transrodna ili transeksualna.
Psihologija govori da process outovanja obuhvata nekoliko faza u kojima postoji svijest o različitosti od drugih, faza u kojoj ljudi počinju da ispituju svoj seksualni identitet, nakon toga počinju da ispituju opcije življenja kao pripadnik LGBT populacije i uče da se nose i bore sa stigmom. I u poslednjoj fazi, oni integrišu svoje seksualne želje u svoje razumijevanje sebe.
Sve više ljudi danas traži stučnu pomoć kada se odluče za process coming outa, međutim primijetno je da je više riječ o mladim ljudima, dok stariji ostaju tako zatočeni u svom strajhu, tačnije u svom ormaru.
Kada se osoba odluči za “coming out”, psiholog im može pomoći da prihvate sebe bezuslovno, poboljšaju raspoloženje i interpersonalne odnose, prevaziđu socijalnu anksioznost, socijalne fobije i druge anksiozne probleme kao i u prevazilaženje osećanja depresije i anksioznosti.
Moralnu satisfakciju u životu osoba doživaljava samo kada živi u harmoniji, ne samo sama sa sobom, već i sa javnošću. Da bi se to postiglo, potrebno je imati hrabrosti da otvoreno izražavaju svoje seksualne sklonosti. Ako je muškarac ili žena stvarno sigurni u svoju seksualnosti, oni su prihvatili ovu činjenicu i da su sigurni u svom izboru, ne bi trebalo da se kriju ili stide, a tek da proživljavaju život kroz maskirane heteroseksualne veze, čak i brak protiv njihove volje za “dobrobit” društva. To ima negativan uticaj na psihičko stanje osobe. Ovdje može pomoći samo izlaz iz te čitave situacije, prije svega outovanje sebi pa onda drugima. Rezultat će imati pozitivan utjecaj na stanje i raspoloženje pojedinca, dolazi dugo očekivano olakšanje.
Ovaj članak je nastao kao proizvod projekta "Zona jednakosti" koji je podržan od strane Ministarstva pravde, ljudskih i manjinskih prava.
Izvori:
Eli Coleman PhD (1982): Developmental Stages of the Coming Out Process, Journal of Homosexuality, 7:2-3, 31-43
https://sh.wikipedia.org/wiki/Homoseksualnost_i_psihologija
Rosario, M., Schrimshaw, E. W., & Hunter, J. (2006). A Model of Sexual Risk Behaviors Among Young Gay and Bisexual Men: Longitudinal Associations of Mental Health, Substance Abuse, Sexual Abuse, and the Coming-Out Process. AIDS Education and Prevention, 18(5), 444–460. doi:10.1521/aeap.2006.18.5.444
