Tako je evidentno da u Crnoj Gori još uvijek nije potreban isti stepen angažovanja policijske zaštite prilikom organizovanja različitih okupljanja povodom ostvarivanja, recimo, socijalnih ili kulturnih prava građana sa jedne strane, i okupljanja povodom skretanja pažnje na poštovanje prava pripadnika LGBTI zajednice, sa druge strane. Brojni su razlozi ovakve situacije, koji se uglavnom tiču osviješćenosti društva i odnosa prema pripadnicima marginalizovanih grupa u zajednici. Ipak, ono što mnogi ističu kao pozitivno jeste da se, generalno posmatrano, potreba za učešćem pripadnika policije na obezbjeđivanju okupljanja u vezi prava LGBTI zajednice značajno smanjila u posljednjih par godina. Da li to, sa druge strane, znači da je stepen zaštite prava LGBTI osoba porastao srazmjerno tome, posebno je pitanje.

Svakako, saradnja policijskih službenika i pripadnika LGBTI zajednice se ne iscrpljuje u organizovanju, sada već tradiocionalnih šetnji i okupljanja, već se tiče i drugih posebnih pitanja, poput pojave huliganske homofobije, navijačkog nasilja i porodičnog nasilja, kao i pitanja individualne sigurnosti pripadnika LGBTI zajednice, kažnjavanja akata nasilja i etičkog policijskog postupanja u poštovanju prava LGBTI osoba.

Tamara Pavićević, načelnica Odsjeka za prevenciju i rad policije u zajednici, u Sektoru policije opšte nadležnosti pod okriljem Uprave policije, ističe da je Uprava policije odlučna i efikasna u primjeni i obezbjeđivanju poštovanja LGBTI prava čija je zaštita u nadležnosti policije. „Policija i LGBTI zajednica uspješno sarađuju više od deset godina i ova saradnja bazira se na međusobnom povjerenju i sprovođenju projekata u kojima zajednički učestvujemo, a u interesu ostvarivanja prava LGBTI osoba. Kao i u svakoj saradnji, kroz sve ovo vrijeme izazovi su postojali, posebno na početku. Izazovi i dalje postoje, ali mi nastojimo da ih zajednički prepoznamo i utičemo na njihov pozitivan ishod, na što i pored naše spremnosti i otvorenosti za podšku i pomoć utiču i mnogi društveni faktori.“

Pavićević napominje da u cilju potpunog ostvarenja korpusa prava LGBTI osoba, u njihovoj primjeni i poštovanju mora da učestvuje čitavo društvo. Kako ističe, to je proces kojem crnogorska policija daje značajan doprinos, i to ne samo kroz represiju delikata na štetu LGBTI osoba, već i kroz prevenciju ovih delikata i edukaciju policijskih službenika.

„Upravo je Uprava policije bila jedan od prvih organa koji je uspostavio konkretnu saradnju sa nevladinim organizacijama koje se bave promocijom i zaštitom LGBTI prava, a naše zalaganje je prepoznato i od strane relevatnih međunarodnih organizacija i mreža koje se bave zaštitom prava LGBTI osoba, tako da je crnogorska policija bila prva policijska organizacija ikada koja je dobila nagradu „Prijatelj pravde – nagrada za 2011. godinu“, koju dodjeljuje Konferencija „Pravda na Balkanu – jednakost za seksualne manjine“. Nagrada se inače dodjeljuje licu koje nije pripadnik LGBTI zajednice ili instituciji koja je posebno posvećena zaštiti i ostvarivanju prava seksualnih manjina. Na sastanku koji je održan tim povodom je ocijenjeno da je crnogorska policija lider u regionu kada je u pitanju saradnja policija sa LGBTI zajednicom. Prethodnih godina trudili smo se da to povjerenje, kroz naše mnogobrojne aktivnosti i konkretnu saradnju, opravdamo i dalje jačamo“, saopštila je ona u intervjuu za CAZAS.

U dijelu etičkih vrijednosti policijskih službenika, Kodeks policijske etike, kroz predviđene odredbe, nastoji da osnaži povjerenje svih građana u policiju, pa samim tim i ranjivih kategorija među kojima je i LGBTI zajednica. Kodeksom policijske etike ističe se potreba i oprjedjeljenje policijskog službenika da u vršenju svojih ovlašćenja poštuje osnovna ljudska prava i slobode, a posebno da djeluje zakonito, profesionalno, tolerantno i pravično. Povreda odredbi Kodeksa policijske etike inače predstavlja težu povredu službene dužnosti, pa tako Etički odbor izdaje mišljenje o tome da li je u konkretnom slučaju došlo do povrede Kodeksa i to mišljenje dostavlja inicijatoru postupanja Etičkog odbora u svakom konkretnom slučaju – rukovodiocu tog policijskog službenika ili drugom licu ukoliko je neko drugo lice bilo inicijator. Iako Etički odbor nema mogućnost izricanja mjera sankcije službenicima koji su izvršili povredu, već inicijatoru dostavlja mišljenje da li je ili nije došlo do povrede Kodeksa, neposrednom rukovodiocu tog policijskog službenika, ukoliko je on bio inicijator postupanja Etičkog odbora, a u slučaju da je u mišljenju navedeno da je policijski službenik prekršio Kodeks, dostavljeno mišljenje predstavlja pravni osnov za iniciranje disciplinskog postupka protiv tog službenika pred disciplinskim tužiocem. Do sada nije bilo žalbi Etičkom odboru na ponašanje pripadnika policije prema LGBTI osobi, odnosno Etički odbor do ovog momenta nije imao u radu nijedan predmet u kojem je davao mišljenje o etičnosti postupanja policijskog službenika prema LGBTI osobi.

Saradnja policije i organa socijalnog rada od velikog je značaja za kreiranje sveukupne atmosfere bezbjednosti pripadnika LGBTI zajednice, prevenciju i sprečavanje porodičnog i drugih oblika nasilja, ali i za pružanje pune podrške. Uspješnost njihovog zajedničkog rada u velikoj mjeri zavisi od komunikacije i koordinacije organa, ali i od spremnosti LGBTI osoba da prijavljuju radnje nasilja i same nasilnike. U tome se kao posebna postavljaju pitanja povjerenja u sistem zaštite, razvoja socijalne odgovornosti i osjećanja solidarnosti.

U razgovoru sa načelnicom Pavićević došlo se do zaključka da se, u cilju dostizanja naredne ljestvice poštovanja LGBTI prava, mora sprovesti prevencija na svim nivoima, kao i edukacija cijelog društva, u šta treba i dalje da budu uključeni i obrazovni sistem, zdravstvo i ostali nadležni organi i institucije, ali i NVO sektor. U nastavku slijedi integralan intervju sa načelnicom Pavićević, o edukaciji policijskih službenika, izazovima sa kojima se susrijeću zaposleni u policiji, slučajevima iz prakse, itd.

Šta vidite kao najveći izazov sa kojim se susrijeće policijski službenik u situacijama koje se tiču zaštite prava pripadnika LGBTI zajednice?

Pavićević: Svaka situacija ponaosob, kada dođe do prijave prijetnje, uvrede ili fizičkog napada, može biti izazov ukoliko policijskom službeniku nisu predočene bitne činjenice, jer nijedan prijavljeni događaj nije isti i ima svojih specifičnosti. Navešću primjer iz prakse u kojem je recimo izazov za nas predstavljala situacija kada je osoba iz LGBTI zajednice prijavila da se desio događaj na njenu štetu ali nije kazala da smatra da je motiv napada pretpostavljeni seksualni ili rodni identitet. Bilo je takođe i nekoliko situacija kada je LGBTI osoba prijavila nasilje u porodici, ali nije kazala da je napadnuta od strane člana porodice zato što se porodici autovala kao LGBTI osoba.

Upravo zato su obuke policijskih službenika za senzibilno postupanje sa LGBTI osobama značajne jer službenici koji završe ovu obuku imaju dovoljno informacija da u velikom broju slučajeva mogu da prepoznaju homofobičnost kao uzrok tih događaja i da potom senzibilnim pristupom zadobiju povjerenje oštećene strane – LGBTI osobe koja je u ovim situacijama, kada naiđe na podršku, obično spremna da saopšti sve činjenice bez zadrške, odnosno da je motiv napada bio njen stvarni ili pretpostavljeni seksualni ili rodni identitet. Naravno sve ovo uz profesionalnu obavezu policijskog službenika da saznanja o seksualnom ili rodnom identitetu prijavioca budu zaštićena odnosno da ne budu dostupna ostalim službenicima osim onih koji postupaju u predmetu.

Crnogorska policija je, pored navedenog, uradila i Preporuke i smjernice LGBTI osobama u slučaju fizičkog nasilja zbog pretpostavljenog seksualnog ili rodnog identiteta, u kojima su navedeni postupci, u koracima, koje LGBTI osoba treba da preduzme kada se takav događaj desi.

Osim toga, kada dođe do momenta prijave, važno je da osoba iz LGBTI zajednica u prijavi navede sve detalje jer od toga može zavisiti i kvalifikacija događaja koju vrši tužilac – dakle, tužilac se na osnovu prezentovanih činjenica izjašnjava da li u konkretnom slučaju ima elemenata krivičnog djela, ako ima koje je to krivično djelo ili ima elemenata prekršaja ili nema elemenata za postupanje.

Kakav je proces edukacije policijskih službenika o pitanjima koja se odnose na LGBTI zajednicu i šta on obuhvata?

Pavićević: Obuke policijskih službenika traju godinama unazad i one se sprovode u kontinuitetu. Značajan broj policijskih službenika prošao je osnovne i napredne obuke za postupanje sa LGBTI osobama u zemlji i inostranstvu, a obuke se nastavljaju i u ovoj i narednih godina, u skladu sa Vladinom „Strategijom za unaprjeđenje kvaliteta života LGBTI osoba u Crnoj Gori za period 2019 – 2023. godine“. Naša policija ima razvijenu mrežu LGBTI kontakt policijskih službenika. LGBTI kontakt policijski službenici, koji su obučeni za senzibilno postupanje i komunikaciju sa LGBTI osobama, postoje u svakom centru i odjeljenju bezbjednosti policije.

Da li u strukturi rada Uprave policije postoji određeno odjeljenje ili službenici koji su posebno zaduženi za postupanje po predmetima koji se tiču prijava za zaštitu prava LGBTI osoba?

Pavićević: Policijski službenici određeni za kontakt sa LGBTI zajednicom postoje u svakom centru i odjeljenju bezbjednosti i to su službenici koji su u ranijem periodu prošlu obuku za senzibilno postupanje sa LGBTI osobama. Neki od ovih službenika su imali priliku i da tokom studijskih posjeta steknu konkretna praktična znanja o zaštiti prava LGBTI osoba u zemljama EU i SAD-u, dok su pojedini u međuvremenu postali treneri iz ove oblasti i svojim kolegama, uz podršku NVO, drže radionice i treninge upravo o primjeni i zaštiti LGBTI prava. U svakom prijavljenom slučaju, kada se dođe do saznanja da bi motiv prijetnji, uvreda ili napada na LGBTI osobu mogao biti seksualni ili rodni identitet, po pravilu se kao podrška, neposredno ili posredno, uključuje i LGBTI kontakt policijski službenik.

Veliki doprinos unaprjeđenju poštovanja prava LGBTI osoba daje Tim povjerenja Uprave policije i LGBTI zajednice, koji čine službenici Uprave policije, Ministarstva unutrašnjih poslova i nevladinih organizacija koje se bave promocijom i zaštitom LGBTI prava, a koji predstavlja važnu sponu između policije i LGBTI zajednice. Tim povjerenja sastaje se redovno, a na sastancima, osim strateških pitanja, razmatra i pojedinačne slučajeve kada za to postoji potreba i o tim slučajevima daje mišljenje i preporuke.

U čemu se ogleda etičko postupanje policijskih službenika u postupcima koji se tiču LGBTI zajednice?

Pavićević: U omogućavanju jednakosti. Policija LGBTI osobama pruža jednako uvažavanje i obezbjeđuje pravedno postupanje, uz razumijevanje suštine i specifičnosti problema koje prijavljuje LGBTI osoba i naravno uz senzibilnost u samom pristupu definisavanja i rješavanja problema odnosno daljeg postupka koji vodi ka procesuiranju prijavljenog događaja ka Tužilaštvu ili Sudu za prekršaje.

Da li su se, u tom kontekstu, pojavljivali problemi u dijelu rada policijskih službenika? Ukoliko da, u čemu su se ogledali konkretni problemi?

Pavićević: Nisu postojali problemi, ali jeste par nesporazuma, i to na samom početku saradnje, kada ni sami policijski službenici, pa ni generalno društvo u cjelini, nisu imali dovoljno informacija o specifičnosti problematike LGBTI zajednice, kao vulnerabilne grupe kojoj treba prići senzibilno kada se radi o zaštiti njihovih prava. Nije se tu radilo o tome da neki policijski službenik recimo nije postupio po prijavi. Naprotiv, samo što je tada bilo potrebno poraditi na usvajanju osnovnih znanja o specifičnosti problema koje ima LGBTI zajednica, a u situacijama kada LGBTI osoba prijavljuje događaj, a posebno kada zbog stigme ili bojazni ne prijavljuje u prvom momentu sve činjenice, o čemu smo već govorili.

Sa druge strane, u tom periodu, na početku saradnje, postojala je generalna bojazan LGBTI zajednice u pogledu mogućnosti i načina ostvarivanja saradnje ne samo sa policijom već uopšte sa nadležnim institucijama pošto je početak ovakve saradnje bio novitet i za njih i za nas. Vlada je ubrzo usvojila „Strategiju za unapređenje kvaliteta života LGBT osoba u Crnoj Gori 2013 – 2018“ i formirala tijelo koje se bavilo rješavanjem pitanja od važnosti za LGBTI zajednicu, što je čitavoj problematici dalo jedinstven sistemski pristup.

Policija je od početka kontakta sa predstavnicima LGBTI zajednice pokazala spremnost i otvorenost za saradnju u svim oblastima koje su iz naše nadležnosti. Zato su obuke policijskih službenika organizovane neposredno nakon uspostavljanja saradnje, što se pokazalo kao izuzetno korisno jer je senzibilan pristup i razumijevanje suštine i pozadine problema odnosno događaja koji se prijavljuje od izuzetne važnosti, ne samo za uspješnost ishoda postupka u vezi sa tim događajem već i za jačanje povjerenja i građenje daljih mostova saradnje u interesu ostvarivanja prava LGBTI osoba.

Koliko aktivnosti organa policije se, protekle godine, odnosilo na pitanja koja se tiču zaštite prava LGBTI osoba? Koliko su česte prijave za porodično nasilje nad LGBTI osobama?

Pavićević: Uprava policije je 2019. godine registrovala 142 prijave i postupila po svakoj prijavi. Od 142 prijave, dvije se odnose na fizički napad i jedna na ugrožavanje sigurnosti putem društvenih mreža (ova tri događaja su od strane tužioca kvalifikovana kao krivično djelo – dva su rasvijetljena i treće je u radu), dok se 139 prijava odnosi na uvrjedljive komentare na račun LGBTI osoba na društvenim mrežama.

Kada su u pitanju navedena tri krivična djela, kod slučaja ugrožavanja sigurnosti putem društvenih mreža policija je identifikovala osumnjičeno lice i protiv njega je podnijeta krivična prijava zbog osnovane sumnje da je počinilo krivično djelo ugrožavanje sigurnosti. U drugom slučaju radi se o krivičnom djelo nasilničko ponašanje koje je učinjeno na štetu trans osobe i policija je u ovom slučaju rasvijetlila događaj – identifikovala je, lišila slobode i uz krivičnu prijavu tužiocu privela sva tri osumnjičena lica. U trećem slučaju radi se o prijavi napada na LGBTI osobu od strane nepoznatih lica u jednom marketu gdje su spisi predmeta dostavljeni nadležnom tužiocu na ocjenu i mišljenje.

U vezi sa ostalih 139 prijava zbog uvredljivih komentara putem društvenih mreža na račun LGBTI osoba, prijave su podnijela dva lica koja su u javnosti prepoznata kao aktivisti koji se bore za LGBTI prava. Uvredljivi komentari su u najvećem broju slučajeva upućivani sa FB profila koji u nazivu imaju lično ime i prezime. Policija je postupila po prijavama i u jednom broju slučajeva su pokrenuti prekršajni postupci i izdata su upozorenja, dok je rad na jednom broju ovih predmeta u toku.

Kada su u pitanju prijave porodičnog nasilja, tih prijava je bilo veoma malo. Prošle godine recimo nije podnijeta nijedna. Iz razgovora sa NVO koje se bave zaštitom prava LGBTI osoba, a sa kojima blisko sarađujemo, imamo saznanja da LGBTI osobe veoma rijetko prijavljuju članove porodice iz straha da dodatno ne zakomplikuju odnose u porodici koja mahom ne prihvata da su oni LGBTI. U svim ovim kontaktima mi ohrabrujemo LGBTI osobe da prijave nasilje u porodici, jer niko ne smije trpjeti nasilje i za nasilje nikada ne može postojati razlog, a policija je tu da zaštiti svakog pojedinca a posebno žrtvu bilo kakvog vida nasilnog akta.

Uspješnost zaštite prava u širem kontekstu, ne samo policijskom, počiva na prevenciji i edukaciji cijelog društva pa i porodica LGBTI osoba. Na žalost, policiji se LGBTI osobe, kao uopšte i građani, uglavnom obraćaju kad problem već nastane, pa je stoga potrebno poraditi na uklanjanju uzroka tih događaja, čemu prevencija koju sprovodi i policija u velikoj mjeri doprinosi.

U kojem dijelu postoji najveći problem za očuvanje poštovanja ljudskih prava LGBTI osoba u crnogorskom društvu? Šta je najzastupljenije, pojava porodičnog nasilja, huliganske homofobije ili konačno odlučivanje u postupcima po prijavama za akte nasilja?

Pavićević: Kao što smo mogli i vidjeti na osnovu broja i vrste podnijetih prijava u prošloj godini, najzastupljenija je bila homofobija izražena putem uvredljivih komentara na društvenim mrežama. Homofobija se ispoljava u raznim oblicima, pa iako se ovdje radi o homofobiji u kojoj nema fizičkog napada na LGBTI osobu, ona nije manje značajna i nju svakako ne treba zanemariti. Naprotiv. Upravo nas činjenica da je najviše delikata na štetu LGBTI osoba učinjeno na ovaj način – uvredljivim komentarima, navodi na zaključak da se do naredne ljestvice poštovanja LGBTI prava mora doći prevencijom na svim nivoima i edukacijom cijelog društva. To je proces u kojem smo do sada, kao sistem, napravili značajan pomak. Policija ima svoju ulogu u ovom procesu, ali u dosadašnjoj i daljoj primjeni ovih prava ne treba zaboraviti i obrazovni sistem, zdravstvo i ostale nadležne organe i institucije, kao i značajnu ulogu NVO sektora. Da bismo dali još veći doprinos ovim aktivnostima, Uprava policije je u saradnji sa NVO u prethodnom periodu organizovala treninge i za polaznike Policijske akademije, kako bi se oni kao budući policijski službenici i prije stupanja u službu upoznali sa LGBTI pravima i zaštitom ovih prava.

Na koji način policijski organi sarađuju sa organima socijalnog rada, kada je u pitanju poboljšanje uslova bezbjednosti i očuvanje sigurnosti življenja LGBTI osoba?

Pavićević: Policijski službenici uvijek obavještavaju i uključuju Centar za socijalni rad prilikom uzimanja izjave od maloljetnika, a čiji je predstavnik prisutan kada je žrtva maloljetna pa samim tim i kada je maloljetna žrtva iz LGBTI zajednice. Sa Centrom za socijalni rad imamo izuzetno kvalitetnu saradnju jer je svima nama u postupku najvažniji interes maloljetne žrtve nasilja ili drugog delikta učinjenog na štetu ove osobe.

U kojoj mjeri se razlikuje postupanje policije u postupcima za zaštitu prava LGBTI osoba koje su ujedno i maloljetnici, od situacija u kojima su LGBTI osobe punoljetne? Kakvu ulogu u ovoj situaciji ima Centar za socijalni rad?

Pavićević: Postoji poseban zakon koji se bavi zaštitom maloljetnika i koji policija, pored ostalih zakona, primjenjuje kada se u postupku pojavljuje maloljetno lice, bilo se radi o oštećenom ili osumnjičenom maloljetnom licu i nevezano za to da li je maloljetnik pripadnik LGBTI zajednice ili ne. Kontakt s maloljetnim oštećenim osobama ostvaruju i izjavu od njih uzimaju inspektori za maloljetnike koji su posebno obučeni za ove poslove i zadatke. Zakon dakle posebno štiti maloljetnike, a kada je maloljetna žrtva iz LGBTI zajednice onda NVO mogu pružati podršku ovom maloljetnom licu u ovom procesu ukoliko lice to želi. Centar za socijalni rad je, kao što smo kazali, uključen u ovaj proces i njihov predstavnik se brine o najboljem interesu maloljetnika, a isti je slučaj i sa zakonskim zastupnikom maloljetnika – roditeljem ili strateljem. Ukoliko maloljetna žrtva prijavi nasilje u porodici, predstavnik Centra za socijalni rad se umjesto roditelja pojavljuje i u svojstvu zakonskog zastupnika žrtve.

Kako biste ocijenili nivo zaštite i bezbjednosti LGBTI zajednice u Crnoj Gori?

Pavićević: Uprava policije će uvijek zaštiti LGBTI osobu, kao što je i do sada štitila lica iz LGBTI zajednice na čiju je štetu počinjen delikt. LGBTI zajednica u Upravi policije ima pouzdanog partnera u kojem sa pravom može imati povjerenje u svakoj situaciji kada su podrška, pomoć ili savjet policije potrebni.

U kojim oblastima vidite prostor za unapređenje rada policije, spremnosti LGBTI organizacija, ili drugih institucija sistema, na saradnju u sprovođenju svih mjera predostrožnosti i aktivnog rješavanja već postojećih problema zaštite prava pripadnika LGBTI zajednice?

Pavićević: Vlada je usvajanjem nove „Strategije za unaprjeđenje kvaliteta života LGBTI osoba u Crnoj Gori za period 2019 – 2023. godine“ predvidjela niz aktivnosti za ovaj period koje su u obavezi da sprovedu nadležni državni organi, a koje sve za cilj imaju unapređenje primjene prava LGBTI osoba u generalnom smislu – dakle poboljšanje njihovog kvaliteta života. U svrhu efikasne primjene, formiran je i Nacionalni tim sastavljen od predstavnika nadležnih organa i NVO sektora, čijim radom koordinira Ministarstvo za ljudska i manjinska prava, a koji se bavi ovim pitanjima, odnosno stara se o kvalitetu, kvantitetu i poštovanju dinamike sprovođenja mjera Strategije i godišnjih akcionih planova.

Uprava policije aktivno učestvuje u primjeni Strategije i svoj doprinos će i dalje davati kroz edukaciju policijskih službenika za primjenu LGBTI prava, organizovanje i učestvovanje na okruglim stolovima i konferencijama koje se bave zaštitom i unapređenjem primjene LGBTI prava, promociju zajedničkih publikacija i važnih smjernica, kao i nizom drugih aktivnosti koje se prezentuju u javnosti, a sve u postizanju ovih ciljeva. Osim toga, što je važno pojedincima koji imaju bilo kakvu vrstu problema zato što su LGBTI, policija će nastaviti da bude dostupna LGBTI osobama za svaku vrstu profesionalnog kontakta, neposrednog razgovora, savjeta i pomoći. Naravno, Uprava policije će i dalje obezbjeđivati uslove da se povorke ponosa održavaju nesmetano, u saradnji sa organizatorom, kao i da se svaka LGBTI osoba osjeća sigurno znajući da je policijski službenik štiti.

Autorka: Nikolina Tomović

Aktivnost je dio projekta "Doprinos zaštiti ljudskih prava i promociji jednakosti u pristupu zdravstvenoj zaštiti za LGBTI osoba kroz jačanje svijesti i borbu protiv stigme i diskriminacije " koji je podržalo Ministarstvo za ljudska i manjinska prava.