U Crnoj Gori, zajednica Roma i Egipćana suočava se s nizom izazova koji uključuju diskriminaciju i anticiganizam, što doprinosi njihovoj socijalnoj isključenosti i otežava im pristup obrazovanju, zapošljavanju, zdravstvenim uslugama i adekvatnom stanovanju. Uprkos zakonima i programima usmjerenim na inkluziju, diskriminacija prema RE zajednici je i dalje prisutna, često u suptilnim, ali i vrlo direktnim oblicima.
Diskriminacija u obrazovanju jedan je od glavnih izazova za RE zajednicu. Iako postoje zakonske odredbe koje garantuju pravo na obrazovanje za sve građane Crne Gore, djeca iz RE zajednice suočavaju se s preprekama kao što su jezičke barijere, nedostatak podrške u učenju i predrasude od strane drugih učenika i nastavnika. Zbog ovih prepreka, stopa napuštanja obrazovanja kod RE djece je visoka, a niži obrazovni nivo često dovodi do ograničenih mogućnosti za zapošljavanje.
Zaposlenost je još jedna oblast gdje RE zajednica često nailazi na diskriminaciju. Prema istraživanjima, poslodavci u Crnoj Gori često imaju negativne predrasude prema pripadnicima RE zajednice, što smanjuje njihove šanse za zaposlenje. Čak i kada su zaposleni, često im se nude manje plaćeni poslovi ili poslovi koji nisu u skladu sa njihovim kvalifikacijama. Ova ograničenja u zapošljavanju produžavaju ciklus siromaštva i socijalne isključenosti, što dodatno otežava njihovu integraciju.
Većina RE zajednice u Crnoj Gori živi u getoiziranim naseljima, često bez osnovnih infrastrukturnih usluga kao što su tekuća voda, struja i sanitarni čvorovi. Ovi loši uslovi stanovanja predstavljaju dodatni oblik diskriminacije, jer ih izolacija u neadekvatnim naseljima udaljava od većinskog stanovništva i dodatno doprinosi stigmatizaciji. Nedostatak adekvatnog stanovanja i nesigurni stambeni uslovi predstavljaju prepreku ka normalizaciji životnih uslova za RE populaciju.
Zdravstvena i socijalna zaštita često su nepristupačne pripadnicima RE zajednice zbog nedostatka informacija, kao i zbog društvenih predrasuda i institucionalne diskriminacije. Iako zakon predviđa pristup zdravstvenim uslugama za sve građane, pripadnici RE zajednice često nailaze na diskriminatoran tretman u zdravstvenim ustanovama. Nerijetko im je potrebna dodatna pravna podrška kako bi ostvarili svoja prava na socijalnu i zdravstvenu zaštitu.
Diskriminacija i anticiganizam prema RE zajednici u Crnoj Gori ukorenjeni su u istorijskim predrasudama i društvenim stereotipima. Jedan od glavnih faktora je nedostatak informacija i edukacije među većinskim stanovništvom, što vodi ka negativnoj percepciji prema Romima i Egipćanima. Stereotipi koji prikazuju pripadnike RE zajednice kao „lijenje“ ili „neuredne“ doprinose socijalnoj distanci i otežavaju integraciju ove zajednice u društvo.
Osim toga, sistemski faktori, kao što su neadekvatni zakoni i nedostatak primjene postojećih regulativa, doprinose nastavku diskriminacije. Na primjer, iako postoje zakoni protiv diskriminacije, oni se često nedovoljno primjenjuju, što pruža malo podrške pripadnicima RE zajednice kada su suočeni sa diskriminacijom.
Kako bi se obezbijedio veći napredak u borbi protiv diskriminacije prema RE zajednici, potrebne su dodatne mjere i sistemska rešenja kao što su:
• Jačanje zakonske primjene: Potrebno je obezbijediti efikasniju primjenu postojećih zakona protiv diskriminacije. To može uključivati uvođenje strožijih kazni za diskriminatorno ponašanje, kao i obezbjeđivanje pravne podrške žrtvama diskriminacije unutar RE zajednice.
• Promocija kulturne raznolikosti: Organizovanje kulturnih događaja i manifestacija koje promovišu kulturu i običaje RE zajednice može doprinijeti boljem razumijevanju i smanjenju predrasuda u društvu.
• Edukacija većinskog stanovništva: Šire obrazovne kampanje o važnosti različitosti i ljudskih prava mogu doprinijeti povećanju svijesti o problemima sa kojima se RE zajednica suočava. Uključivanje ovih tema u školski kurikulum može smanjiti diskriminaciju na duži rok.
• Podrška nevladinim organizacijama: Nevladine organizacije igraju ključnu ulogu u pružanju podrške RE zajednici. Pružanjem dodatnih resursa i sredstava za NVO koje se bave borbom protiv diskriminacije može se unaprijediti kvalitet i dostupnost programa podrške.
Borba protiv diskriminacije i anticiganizma prema RE zajednici u Crnoj Gori zahtijeva zajedničke napore institucija, nevladinog sektora, zajednica i pojedinaca. Iako su zakoni i inicijative postavljeni, ključ za istinsku promjenu leži u povećanju svijesti i promjeni društvenih stavova. Kroz kontinuirane edukativne programe, jačanje inkluzivnih praksi i podršku nevladinim organizacijama, Crna Gora može postati inkluzivnije i pravednije društvo za sve svoje građane, gde se vrjednuje i poštuje različitost.
Ovaj članak je nastao u sklopu projekta “Inkluzivna akcija za integraciju!” koju NVO CAZAS sprovodi u saradnji sa NVO Ljubav (Agape) i NVU Hepatitis Crna Gora a uz podršku Ministarstva ljudskih i manjinskih prava.
