Teško je sažeti toliko iskustvo u nekoliko paragrafa. Još teže je vjerovati da se sve to desilo. Oduvijek sam imala želju da vidim kakav je život vani. Za program sam saznala preko rođake i nekoliko godina sam čekala da ispunim sve uslove za prijavu. Da biste mogli da se prijavite, morate biti prvi ili drugi razred srednje škole (lica sa invaliditetom mogu biti bilo koji), imati akademski uspjeh u rasponu dobar-odličan, i morate imati državljanstvo zemlje u kojoj se prijavljujete. Kandidati prolaze kroz nekoliko krugova testiranja na engleskom jeziku i selekcije, a odabir se vrši prema kvalitetima i postignućima učenika, kao i prema njihovoj spremnosti za razmjenu. Ovaj program ne postoji samo za Crnu Goru, rasprostranjen je kroz različite države Evrope i Azije.
Najzanimljiviji i najizazovniji dio kreće sa sletanjem aviona na završnoj destinaciji u Americi, kada sve ono o čemu sam sanjala, maštala, priželjkivala, postaje stvarnost. Tada shvatam koliko sam udaljena od udobnosti doma i koliko vremena će proći do ponovnog susreta sa porodicom i prijateljima, posebno majkom koja me od početka najviše bodrila i ohrabrivala. Nije bilo lako navići se na novi način života i sve što za sobom nosi, ali svaki trud je bio vrijedan.
Smještena sam bila na vojnoj bazi Fort Drum na sjeveru države Njujork i živjela sam u četvoročlanoj porodici sa dvoje male djece. Kao porodica stalno smo provodili vrijeme zajedno, bilo to kroz društvenje igre, gledanje filmova, volontiranje i sl. Dobri odnosi sa njima su mi jako značili. Najviše smo se zbližili kroz putovanja. Od svih, najviše mi u sjećanju ostaju putovanja kroz Kaliforniju, SeaWold San Diego, Disneyland LA, kao i Golden Gate San Francisco.
Školski sistem je daleko napredniji od našeg. Svaka učionica omogućava učenicima pristup laptopu, kao i pametnoj tabli, a profesori i škola obezbjeđuju materijal za učenje. Pored tih tehničkih razlika, najveća razlika u učionici jeste u toplini predavanja i odnosu između profesora i učenika, koji se više zasniva na međusobnoj saradnji i prijateljstvu nego na strogom autoritetu. Za razliku od našeg sistema, sve socijalne i društvene aktivnosti srednjoškolca su vezane za školu, koje se manifestuju kroz razne sportove, predstave, klubove, akcije, aktivosti itd. Tu sam i stekla najviše prijatelja sa kojima i sad održavam kontakt i planiram buduća viđenja.
Kroz ljude se i najviše osjeti kultura. Ono po čemu se Amerika izdvaja jeste što, iako tu boravi mnoštvo ljudi različitog porijekla, govornog područja, kultura, oni svi zajedno opet čine Ameriku. Ljubaznost, volja za pomoću i lokalni aktivizam odišu njenim ulicama. Nijesu svadljivi i čvrsto se drže u zajednici.
Tamo sam i shvatila koliko volim svoju državu. Međutim, nakon boravka u boljem, naprednijem svijetu, po povratku svi koji se vraćamo vidimo mane našeg društva u razvoju. Ali, iskustvo nas nauči da ako želimo vidjeti promjenu u društvu, moramo sami biti činioci iste.
Autorka: Anđela Bulatović
