Upoznavanje sopstvenih emocija, reakcija i potreba važan je korak ka ličnom balansu i stabilnosti. Kada mladi nauče da prepoznaju znakove stresa, anksioznosti ili emocionalne iscrpljenosti, lakše mogu da postave granice i potraže adekvatnu podršku. Razgovor sa stručnim licima, ali i sa osobama od povjerenja, pomaže u razumijevanju unutrašnjih procesa i jačanju psihološke otpornosti.
Ipak, mentalno zdravlje nije samo individualna odgovornost. Društvo ima važnu ulogu u stvaranju sigurnog i podržavajućeg okruženja u kojem je u redu govoriti o teškoćama bez straha od osude. Otvoren dijalog o mentalnom zdravlju doprinosi razbijanju stigme i normalizaciji traženja pomoći, što je posebno važno za mlade koji se često osjećaju neshvaćeno ili usamljeno.
Briga o mentalnom zdravlju podrazumijeva i razvoj navika koje doprinose dugoročnom blagostanju – učenje kako da se nosimo sa stresom, kako da brinemo o sebi i kako da prepoznamo sopstvene snage i ograničenja. Mentalna snaga ne znači odsustvo problema, već sposobnost da se sa njima suočimo na zdrav način.
Kada mladi imaju podršku da rade na sebi i svom mentalnom zdravlju, oni postaju sigurniji, otporniji i spremniji da se aktivno uključe u zajednicu. Zato je važno kontinuirano govoriti o mentalnom zdravlju, ulagati u prevenciju i graditi društvo u kojem je briga o sebi prepoznata kao osnovno ljudsko pravo, a ne slabost.
Ovaj članak je dio projekta ,,Mladi u akciji“ koji NVO CAZAS sprovodi u partnerstvu sa NVO Ljubav ,,Agape“ koji finansijski podržava Ministarstvo sporta i mladih.
