Cilj ove analize je doprinos poboljšanju regulatornog okvira za bolji pristup i sprovođenje socijalnih usluga namijenjenih ranjivim populacijama. U ovom smislu, posebnu pažnju poklanjamo servisima koji su namijenjeni populacijama u povećanom riziku od HIV/AIDS-a i drugih krvlju i polno prenosivih infekcija (osobe koje injektiraju droge, seksualne/i radnice/i i muškarci koji imaju seks sa muškarcima), za čiju održivost u posljednjih nekoliko godina su glavna finansijska sredstva obezbijeđena kroz podršku Globalnog Fonda za AIDS, tuberkulozu i malariju (GFATM).

Generalni zaključak i preporuke studije pokazuju da je konačno vrijeme da se buduća planiranja u ovoj oblasti više orijentišu na prevenciju nego na liječenje, na suzbijanje prije nego na tretman, te stoga na veću podršku preventivnim servisima i programima umjesto trenutnih “gašenja požara” i trenutnih sanacija nepravilnosti u postojećem socijalnom i zdravstvenom sistemu Crne Gore. U tom smislu, treba sagledati praksu u EU i bližem regionu, izvući pouke iz tuđih iskustava i lekcija, i iznaći rješenja primjenjiva u domaćoj praksi i domaćem kontekstu. Samo tako, Crna Gora će uspjeti da izgradi sistem socijalne i zdravstvene zaštite koji će biti strateški, dugoročan, održiv, baziran na prevenciji – kako bi se raspoloživa sredstva što više preusmjeravala na prevenciju i time obezbjedili manji troškovi a veća štednja i prihodi, što održiviji sistem zasnovan na realnom planiranju i realizaciji, a što manje imali sistem koji je okrenut ka skoro nelimitiranom trošenju javnih fondova, što u krajnjem dovodi do kraha sistema.

Studiju možete preuzeti ovdje.