Na prvom zajedničkom sastanku stvorili smo neku opuštenu, pozitivnu atmosferu i bili spremni za 16.novembar. Subota ujutru, na autobuskoj stanici se raspoređujemo u dvoje kola i krećemo ka Sarajevu. Uz Šćepan polje, nikad uz više smijeha i šale. Ograničeni budžetom smo umjesto iz Podgorice, poletjeli sa aerodroma u Sarajevu.
Izazov br. 1
Puni energije, na početku puta, odlaganje leta i pet sati na klupama aerodroma nismo toliko osjećali. Ispuniti vrijeme bez interneta - igrice poput Kaladonta su, zapravo, još uvijek zabavne.
Let ka Istanbulu bio bi štaviše odličan da nas po slijetanju nije sačekala vijest da je naredni... pogodite - ,,Izmir, tomorrow morning, 6am''. Takođe, noć provedena u Istanbulu ne bi bila toliko loša da je zapravo bila noć! Da li je moguće u ponoć doći u hotel i u tri ipo biti ponovo spreman za pokret? Da, ukoliko ne spavaš! Napokon dodirnuvši tlo Izmira, avantura se nastavlja u drugom smjeru.
,,Turski Majami'', primorski grad, uz divan plavi, svježi sjaj, vrlo brzo nas je osvojio. Uz gostoprimstvo turskog naroda osjećali smo se kao kod kuće.
Izazov br. 2
Postojao je samo jedan problem ,, Zašto niko ne zna engleski''. Da prevaziđemo jezičku barijeru pomagli su Maša i Sebastijan koji su poznavanjem turskog uspjeli da nas povedu na najbolju baklavu u gradu. Međutim, kad oni nisu u blizini, body language je jedino što preostaje.
Kako biste pitali higijeničarke da li će da usisavaju?
Ni sama još uvijek nisam sigurna. Naučili smo mi par stvari, kako da se lakše snađemo. Pitati koliko nešto košta na lokalnom jeziku i nije baš korisno ukoliko ne znaš brojeve, zar ne? Takođe, dok ste na tržnici, nemojte se dragoj osobi obratiti sa ,,bayılacağım'' umjesto ,,bebeğim''- dobićete šećer i vodu.
Izazov br. 3
Trećeg dana razmjene, mi smo bili zaduženi za planiranje i izvođenje programa. Da smo dobro odabrana ekipa pokazali smo kvalitetom timskog rada. Udružili smo sva prethodna iskustva i znanja, te vrlo kreativno odgovorili na zadate teme.
Glavna tema programa bila je kulturna raznolikost. Kroz sve aktivnosti naučili smo ne samo kako da poštujemo različitosti, već i kako da ih koristimo na pozitivan način u svojoj zajednici. Diskutovali smo o temama poput neformalnog obrazovanja, mobilnosti mladih, usavršavanja i volontiranja. Razmijenili smo znanja sa ljudima iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Njemačke, Turske i Francuske. Kao finalnu aktivnost, koristeći se alatima kao što su muzika i ples, vizuelna umjetnost i film, sumirali smo stečeno na projektu. Igrali smo folklor raznih naroda kao i break dance, a pjesmom ,,We are the champions'' i radosnim vibracijama smo pokazali da različitosti zaista jesu izvor pozitivnog duha mladih.
Jedan od najljepših osjećaja je kad počneš da se snalaziš u stranom gradu. Tako smo i mi, malo po malo, osvajali Izmir. Šetajući uz Kordon, ispijajući pravu tursku kafu na tradicionalnom bazaru, slušajući o obilježjima grada, otvarali smo um, širili vidike. Posjetili smo i izložbu Pikasovog stvaralaštva u lokalnom muzeju.
Jedno od iskustava koje ću sigurno dugo pamtiti bio je i izlet do Heraklitovog doma. Stvorile su ga Amazonke. Antički grad Efes nas je približio istoriji, korijenima ljudskog postanja. The Library of Celsus, ostaci Artemidinog hrama, veliki amfiteatar, a zaželjeli smo želje dodirujući zidove Herkulusove kapije.
Na samom kraju puta, uz posljednji pozdrav sjeli smo u taksi i suze ugušili, kao što smo i sve vrijeme avanture, šalom i smijehom!
Hvala CAZAS timu, porasli smo za jedan stepenik.
Autorka: Minea Kapidžić
