Posle godinu dana boravka u stranom, nepoznatom svijetu i učenja o raznim kulturama, toleranciji, demokratiji, aktivizmu, sa ponosom sam jedna od alumnista FLEX programa, finansiranog od strane Stejt Departmenta SAD-a. Moje ime je Anđela Bulatović, a ovo je priča o mojoj godini na razmjeni u Americi.
Negdje u aprilu završilla sam gledanje serije La Casa de Papel (inače španske serije), i ono što je vjerujem na sve one koji su ovu seriju odgledali ostavilo utisak jeste lik Berlina i italijanska pjesma “Bella Ciao”. Čak i par nedjelja nakon toga mogli ste me zateći kako u čitaoni, šetnji, dok spremam doručak ili radim bilo šta pjevušim riječi upravo ove tradicionalne italijanske pjesme.
Na početku bih htela da istaknem da sam osoba koja je društveno aktivna i da imam dosta iskustva kada se radi o edukaciji na različite teme. Kada sam videla da se održava trening o reproduktivnom zdravlju, bila sam presrećna i odmah sam poslala prijavu u nadi da ću dobiti pozitivan odgovor, što se i ostvarilo.
Negdje sam jednom pročitala da se stres nakon završenog ispitnog roka smanji za 70%, po pojedincu. Da li je to sa statističke strane tačno, ne znam, ali ono što sa sigurnošću tvrdim jeste da u mom slučaju nijesu omanuli ni za procenat.
Hladno subotnje jutro i ja koja ga dočekujem van kreveta. Decembarsko sunce sve jače iscrtava obrise svojih kontura iznad dalekih planina, dok ja pijem kafu i po poslednji put provjeravam stvari koje sam spakovala.
Prva stvar koju uradite nakon što vaša prijava za neki seminar bude prihvaćena jeste planiranje putovanja. Putovanja na koje se upuštamo moj drugar Bogdan i ja, Emir.